Vladimir Gajić - Gayo

Što si mjerio, mjerio si...

2012-02-05T19:38:00.000+01:00

Ostavku je dao uređaj za mjerenje potrošnje struje koji već drugu sezonu mjeri potrošnju radijatora kojim grijem moj bunker. Jednoga dana došavši kući primjetio sam kako je hladnije nego što bi trebalo biti. Srećom nije odapeo radijator već se samo (?!) rastopila plastika oko metalnih vodiča na utikaču. Radijator je snage 1250W, dok sam uređaj mjeri 1050W. Maksimalna snaga koja se smije spojiti preko njega je 3500W. Uopće mi nije jasno zašto je došlo do topljenja plastike. Posebno mi nije jasno zašto se to tek sad dogodilo jer ipak je ovo već druga zima da ga koristim. Lidl kvaliteta.

Kad smo kod Lidla, išao sam im to reklamirati. Na moju žalost kutiju sam bacio pa nisu imali bar kod koji bi očitali. Da sam imao kutiju dobio bi 77 kn nazad. Ovako su ga uzeli i poslali u servis. Vidjet ćemo što će biti od toga.

Najbitnije od svega je da se moj bunker nije zapalio radi ovoga. Sad je na redu da se rastopi timer koji je isto kupljen u Lidlu preko kojeg se uključuje isti taj radijator.

Dodatak: Pet dana kasnije su me nazvali iz Lidla i kažu kako nisu u mogućnosti popraviti uređaj pa mogu otići do njih i zatražiti povrat novca. Svaka im dala!

Džabelizam

2012-01-22T10:26:00.000+01:00

Ubiše ga! Volontera u meni više nema. Dosta je bilo zajebancije!

Prijateljica me zvala da danas pomognem čistiti utočište za nezbrinute pse. Sve je to super osim što više nemam volje raditi takve stvari.
0 kn = ništa rada

Volontiranje je super stvar, valjda. Čini mi se da je bilo super dok sam bio voljan pomagati. Kasnije kad vidiš kako te guze i iskorištavaju, shvatiš da si glup i da to nije uopće cool što si nekome pomogao. Čak se usudim reći da su kapitalisti mudro smislili volontersto kako bi nas navikli da radimo za sve manje i manje plaće, jer treba nam biti zadovoljstvo da nekako doprinosimo zajednici i gomilanju njihovog kapitala. Jednoga su izgubili. Otrgnuo se kontroli! Bolje za nula kuna sjediti nego gubiti vrijeme i energiju. U pravu su bili oni koji su mi se smijali kad sam znao pričati kako sam pomagao ovima ili onima. Priznajem, bili ste u pravu...

Smrziklizam

2012-01-14T19:01:00.000+01:00

Nevjerojatno je kako se dupe brzo navikne na četiri kotača. Danas sam prvi put ove godine provozao međunožnog i smrrrrrrrrrznuo sam se ko međunožna. Čovječe odakle ove sibirske temperature kod nas? Pa to nije normalno! Bilo je -50C siguno! Ok, znam da nije toliko hladno. Zapravo tokom dana je bilo i toplo, ali nevjerojatno je koliko sam se odviknuo od vožnje na biciklu u zimskim uvijetima. Neće to tako moći, morat ću hvatati svaku priliku da se provozam pa makar stvarno bilo -50C.

Što se kondicije tiče, čini mi se da je ostala netaknuta. Iako sam prešao samo nepunih 5 km (do birtije i nazad, naravno) guslao sam dobrim tempom i nisam osjetio nekakvo pretjerano zapuhivanje. To je vrlo dobro posebno kad se u obzir uzme prehladica koja mi štopa filtere usisinika kisika. Živio meni moj biciklić!

Drpabilna

2011-12-27T19:15:00.000+01:00

Pričajući s frendom ovog ljeta o nekoj koki, nemam pojma o kome se radi, izleti mi preko jezika riječ "drpabilna". Baš sam maloprije provjerio Google i kaže on meni da nije čuo za takvu riječ dosad. Ajde da i ja budem prvi s nečim na netu.

Riječ opisuje curu zamamnih oblina koja izaziva poriv za pipkanjem istih kod nas muškića. Vjerujem da je svaki ima nekolicinu svojih drpabilnih cura i da im je potpuno jasno o čemu ja pričam. Živjele drpabilne cure!

Karlovčanke bi ne

2011-12-18T09:54:00.002+01:00

Pričam jučer sa frendom o nekim nedavnim zbivanjima, a i o davnijim i puno davnijim. Dolazimo do zaključka kako je jako puno karlovčanki u organu oblika banane. Jako rijetko se može pronaći neki primjerak zdrav ispod ljuske. Stalno su tu prisutna neka prenemaganja, uvijek nešto ne štima, postoji par razloga protiv i milijun razloga za, a one opet fantaziraju i čekaju da se desi nešto sasvim treće. Tako one čekaju, čekamo mi njih, kreveti hladni, natalitet u padu...

Stvarno ima tu nesto. Kad si odvrtim film sa svim curama iz prošlosti ove u Karlovcu su definitivno najkompliciranije. S ovima okolnima se stvar dešava u roku odmah, pogotovo neke iz Norveške. :-) Nikakvo prenemaganje, fantaziranje ni kuknjava. Hoćeš? Hoću! U Karlovcu to ide ovako nekako. Hoćeš? Hmmmmmh.... Hoćeš? Koliko je sati? Jel hoćeš? Pa ne znam, nekako mi danas nije dan... Hoćeš li? Gle kako su dobre ove cipele u izlogu. Hočeš? Pa znaš ja sada nisam u fazi.... Da li hoćeš? Trenutno je situacija.... A daj ne kompliciraj, hoćeš li? Ništa ja ne kompliciram, jednostavno sam u prošlosti imala situacije srać bla truć....

Karlovčanke, zašto ste takve? Jel vas ova magla ubija? Zračenja podzemnih voda? Koji vam je?

Isprika svi normalnim i zauzetim karlovčankama ako su se osjetile prozvane!

Koje ste vi ovce

2011-12-01T17:00:00.001+01:00

Izbori se bliže. Ovaj tekst nema nikakve veze sa izborima i ovcama koje (ne)će glasati, već onim drugim ovcama. Pastir kada ugleda bijelu ovcu, on želi samo nju i nema te ovce koja joj je ravna. U usporedbi sa njenim veličanstvenim bijelim sjajem ove crne jednostavno ne vidiš. A te crne, pa to navire sa svih strana odjednom. Uzblejalo se za ne povjerovati. Jel to kuži da ti blejiš u bijelu ovčicu na neku foru? Pastir zbunjen, ne zna šta da radi, da li da gleda i dalje bijelu ovcu ili da kupi boju za vunu. Mheeeeee!!!

Glava ispod krova

2011-11-22T21:26:00.001+01:00

Rodiš se - živiš sa starcima. Punoljetan si - živiš sa starcima. Napuniš 20 - živiš sa starcima. Napuniš 25 - živiš sa starcima. Napuniš 30 - živiš sa starcima. Napuniš 40 - živiš u zatvoru jer si ubio starce! :-) Kakva su ovo usrana vremena da mladi ljudi ne mogu započeti živjeti samostalno. Ajde i našim roditeljima nije bilo lako i isto su se morali snalaziti, al ovo danas nije normalno. Ako ne naslijediš neku nekretninu prisiljen si ili trpiti starce koji će te prije vremena otjerati u grob ili ćeš sam dobrovoljno biti klopa u crvogojilištu.

Imam tako prijateljicu koja je pojela govno radi takve situacije sa kvorovima. Napustla roditeljski krov i vrlo brzo je uvidjela da je pojela govno, pod drugim krovom nisu ruže cvjetale. Jasno da nisu kad sunčeva svjetlost nije prodirala. Uvenule ruže, uvenula ona, što joj je činiti... Izgleda da nema druge nego da se vrati pod onaj isti krov od kojeg je bježala. Istina je da ni tamo baš nema sunca, ali probije se ponešto kroz prozore. Situacija kod kuće se u međuvremenu dodatno zakomplicirala i bit će to težak povratak.

Svojevremeno sam i sam napustio krov pod kojim sam proveo većinu života. Dvije godine kasnije sam i ja žvakao govna i vraćao se kući. Nije bilo nimalo lako. Prošlo je to i sada je samo trag u magli, za nasmijati se. Kasnije nakon toga je ispala fina situacija za mene no ni to sigurno nije dugotrajno rješenje. Da kucnem o drveni krov, za sad je dobro i budite svi ljubomorni!

Poslovi, zamolbe & shit

2011-11-18T15:24:00.001+01:00

Neki dan javlja mi savjetodavac sa HZZ-oa za posao trgovca u Plodinama. Pomislih jupiiiiii kiselog izraza na licu. To što sam nekada davno prodavao maglu, kompjutere i mobitele čini me idealnim kandidatom da uvaljujem paradajz, sir, tampone i kondome u Plodinama. Ajde svi vi koji me znate pokušajte zamisliti moju njušku na kasi u nekoj od ovih veletrgovina kako s umjetnim osmjehom pitam "Želite li još nešto, šamar možda?". Nespojivo, jel da? Napisao sam zamolbu u kojoj objašnjavam kako sam ja savršen kandidat za taj posao.

Radi te molbe sam malo priupitao prijatelja Gugla da mi pokaže neki primjer. Čisto onako da vidim kako da uljepšam proljev, da ne smrdi jako. Prvo na šta sam naletio je neki primjer na Posao.hr-u koji kaže "Razveselila sam se Vašem oglasu za radno mjesto... ...a i objavljeni bi posao s radošću obavljala... ...S obzirom na to da svaki čovjek želi promjenu u životu, želim se zaposliti u manjoj i samostalnoj agenciji kao što je Vaša jer vjerujem da bih u njoj mogla bolje upotrijebiti svoja znanja... ...Više o sebi i svojim iskustvima s veseljem ću Vam reći na razgovoru za posao.". Koja hrrrrrpa bljuvotina, eeeeeee! Nakon što sam povratio netom pojedene pahuljice vratio sam se pisanju moje bljuvotine od zamolbe. "Poštovani, rado bi jeo govna u vašoj velebajnoj, sterilnoj, iritantno osvijetljenoj trgovini da vam pomognem da vi derete po džepovim raje. Jedva čekam da to radim i u dupe da vas ljubim ako nađem 5 minuta vremena, jer maksimalno ću odraditi svakih 60 minuta svakoga sata. Ja živim samo za vas!"

A i ovi na HZZ-u (prvi put vidim sličnost između HZZ-a i HDZ-a :-) ) su počeli stalno nešto daviti. Kao i svaki pošteni neradnik dođem se javiti tamo da me evidentiraju kao lojalnog pripadnika, a ono čeka neka poruka od savjetodavca da mu se javim. Naravno da svaki put doletim tamo kad nekud žurim. Danas je bila verifikacija poslovnog plana. Možda da sam mu rekao da dopiše da planiram pokrenuti Plastična flaša d.o.o., samo ovako na crnjaka naravno, nikakvi papiri, ništa, jedan zaposleni na biciklu, noćna smjena. Prošli mjesec sam se morao javiti da ispravimo neuspjelu izmjenu broja mobitela. Mjesec prije toga je bila ta izmjena broja mobitela koja nije uspjela. :-) I tako, veselo je na HZZ-u. Vrhunac je bio savjetodavac koji mi je danas spomenuo nekakve poslove sa osiguranjima. Čak je i ono u Plodinama interesantnije od toga. Inače, moj savjetodavac je baš cool i eto netko koga tamo s poštovanjem gledam, nije on kriv za usranu situaciju. Nije ni njemu lako raditi taj posao jer ima raznih očajnika koji vjerojatn. iskaljuju svoje frustracije kad dođu tamo. Al' eto, ima sreće da je jedan od 10000 članova te zajednice koji prima plaću.

Su mrli

2011-11-01T21:46:00.001+01:00

U oblilasku grobaljala povela se raspravaizmeđu mene i četiri babe na protivničkoj strani. Mlad i naivan kakav jesam, nisam očekivao tako žestok otpor. Uglavnom, kažem kako je meni to sve bedasto, to masovno obilaženje predaka koji više nisu s nama. Bedasto je i ono pojedinačno, ne samo ovo danas. Za života smo se svađali s njima, izbjegavali ih, ismijavali, ogovarali, ponižavali i ne znam šta sve radili, a sada kada ih nema, sada samo sve najbolje i sad ih "poštujemo". Da ne spominjem koliko se tu novca ulupa. Bolje bi bilo da je to uloženo u nešto pametno i/li humanitarno. Pretpostavljajući kako ću biti jedini preživjeli od prisutnih, spomenem kako za dvadesetak godina grob neće biti tako nakinđuren. Pita baba na to zar joj neću donijeti cvijet na grob. Odgovorio sam samo da bi joj sigurno draže bilo da joj sad donesem cvijet. Baš ću morati to i učiniti.

Rasprava je završila tako da sam ja ispao nenormalani čudak kojemu nije do nikoga i ničega stalo. Te riječi su do mojih ušiju stizale povišenog tona, jer kad ne možeš argumentima onda me moraš ubjediti nadglašavanjem. Šta vi o tome svemu mislite? Jeste za mrtve ili ipak za žive ljude? Molim vas mene poštujte ili "poštujte" dok sam živ. Kasnije ću tražiti da me spale k'o prasca i raspu tako da nema nikakve mramorne kocke koja bi označavala gdje su se crvi gostili mnome.

Stadion

2011-10-28T17:42:00.001+02:00

Fotkam nešto po stadionu danas, gledam taj jad, zgražam se. Dok sam bio punokrvni fotoreporter davnih dana, dok je još Bog hodao zemljom, morao sam ponekad popratiti nogometne utakmice na Čavleku. Antinogometaš sam, uvijek sam poslikao to na brzinu i magla! Dosadno tamo čovječe! Tako u biti nisam nikada posebno primjetio na šta taj stadion liči. Rugloooooooo!!!

Dani nogometa u Karlovcu su odbrojani kako stvari sada stoje. U novinskim redcima non stop nešto kenjaju i fantaziraju kao da su uopće bitni nekome. Da se tu ne vrte ogromne pare i da moraju pasti onu travu sa terena od gladi, fućkalo bi se i njima za nogomet. Ovako se gramzivo otimaju čineći kojekakve spletke. Ok, nisam upućen 'ko kome i zašto niti me to interesira, al' brate dosadni ste više!

U Karlovcu ima i atletičara koji bi mogli koristiti stadion. Recimo mogli bi fino trenirati trčanje na ovim "crvenim" stazama. Ajme meni kako je to uništeno. Čuo sam nešto da je bilo povučeno pitanje oko sređivanja toga, ali 'aDeZeovcima je problem bio što se radi o crvenoj boji. Koji su to likovi. Bitno je da su natandrčili one reflektore tamo, to je od presudne važnosti da održi na životu nogomet koji je umro. Umrijet će i stadion kad ga pojede hrđa i buđ.

(Znam da će me sad Gademzi ubiti, al jbg.)

Društvene jabuke

2011-10-17T16:45:00.002+02:00

(motiv na slici nema veze s tim što je Steve Jobs umro već sam morao probati jabuku za potrebe teksta)

Nakon godina provedenih kao korisnik onog plavog sranja vidio sam jedan i jedinstven post, prvi pametan i prvi takve vrste. Frendova objava je glasila "Poklanjam domaće jabuke. Danas ubrane. Kiselkastog okusa, odlične za kolače. Imam ih par vreća, a pošto nisu rukom brane ne mogu dugo stajati. Vaše je samo da dođete sa svojom vrećom ili većicom. Moguća dostava i za Zagreb.". I šta reći na ovu ponudu osim - davaj! U vremena zatrovane i sve skuplje hrane, ove jabuke su pravo osvježenje. Prvi griz (da, ovaj sa slike) rekao mi je da je to nešto sasvim drugačije. Moj jezik je navikao na one klonirane kauflandovske jabuke od kojih je potpuno otupio i jezik i mozak. Ovaj griz je izazvao šok i nevjericu, okusno uzbuđenje je podivljalo. Odakle prava jabuka? Zar takve još hodaju po zemlji?!

Ono što sam htio reći zapravo nema veze sa jabukama i time koliko su dobre. Poanta je bila sam način dijeljenja ovih jabuka koji me je asocirao na ono što nas vrlo vjerojatno čeka u ne tako dalekoj budućnosti. Pred našim očima svijet lagano odlazi u tri $/#=$%#&/(&%##$(=&) i sve mi se čini da ćemo svi početi ovako pomalo s drugima razmjenjivati ono čega imamo viška za ono što nam nedostaje. Izgleda da će u tim situacijama biti neke koristi i od ovih modernih zatupljujućih tehnologija.

Želudcobolja

2011-09-28T21:37:00.001+02:00

Ne ide, ne može, nemam... Ma može i ide sve u 3 popodneva, jer ne isplati se nervirati radi gluposti. Sve su to kao neki problemi koje kao neki drugi nemaju jer oni eto mogu ovo, imaju ono, ide im vamo ili tamo. Ma zajebi to sve!

Proteklih nekoliko dana me tako faking bolio želudac da to nije bilo za normalnog čovjeka. Sva sreća pa nisam normalan čovjek. Neki dan su me počeli pomalo mučiti bolovi. Još tokom dana je donekle i ok bilo, no po noći oko nekih 3 sata, uhvati me boliti za poludit'! Dobio sam savjet da si napravim čaj od đumbira i izgleda da je stvar uspješna. Sinoć sam trgnuo dvije šalice eliksira i spavao sam mirno kao da mi je srce otkazalo, a ne želudac. Odrapio sam 10 sati u komadu i jutro k'o nov! Evo sad se tankam jednom šalicom za ovu noć. Nije baš ultra fin, pogotovo bez ikakvog zaslađivanja, ali nisu fini ni utrobni bolovi.

No, što je ono pjesnik htio reći? Ah da! Ne nervirajte se oko gluposti. Sve je super u životu osim onoga što ne valja. E vi se fokusirajte na ono što valja. Ako uz te neke sitne nevaljalosti dobijete i zdravstvene probleme onda vidite da oni "problemi" ustvari nisu problemi već su problemi samo ovi zdravstveni problemi. Bome ne valja kad tako nešto prišerafi. Ovo moje je prava sitnica pa opet ni to nije bilo nimalo ugodno. Živjeli svi problemi osim zdravstvenih!

Kava za samo 200 kn

2011-09-13T19:03:00.000+02:00

Zamolila me da joj skuham kavu. Dobar k'o kruh, kakav inače jesam, stavio sam đezvu s vodom te uključio ringu. Ali KRIVU ringu!!!!!!!!!! Istopilo se ovo Tupperware govno od 200 kuna. 'Ko li samo dade tolike novce za komad plastike. Isti taj komad plastike izgleda kao da mi se smije. Mogao se istopiti tako da izgleda kao da vrišti od vrućine, a ne još da me ovako podjebava. Nema više kuhanja kave za nikoga. Nisam više dobar. Sad sam zao i još zliiji!

Nakon kukanja i jadikovanja što ću baciti tolike novce za nadomještanje plastike istu tu kavu sam zakačio i skoro prolio po raznim papirima na radnom stolu. Baksuzna neka kava. Pitam se samo da li je ona preživjela ispijanje te kave.

Trener boćanja

2011-09-05T18:11:00.002+02:00

Ja, antisport svih antisportista, da baš ja, postao sam trener boćanja. U životu sam boćao svega jednom. Ustvari nije to ni bilo pravo boćanje već malo isprobavanje kako to ustvari funkcionira. To moje opsežno iskustvo zbilo se danas.

Prije svega, bilo je potrebno "iscrtati" teren ljepljivom trakom. Nije onih dimenzija kakvih bi trebalo jer prostorija nije dovoljno velika, ali snaći ćemo se. Naime, radi se od boćanju za osobe s invaliditetom, a sve to skupa se odvija kod mojih DICPDITIĆA. Imali su trenera prošle godine, Branka Kovačevića, no on se razbolio. Ove godine su prepušteni meni na milost i nemilost.

Za kraj pripreme terena okušao sam se u žongliranju. Bit će dobro ako mi boćanje bude islo dobro kao žongliranje danas.

(ispod križića se ne nalazi zakopano blago, molim ne razbijajte pločice)

Fukelićev most

2011-08-28T15:03:00.001+02:00

Nešto sam načuo da će se nastaviti gradnja oko Fukelićevog mosta pa sam prošetao fotoaparatom onuda dok još stoji ovako ponosno i beskorisno.

Stručno postavljen znak na mostu za one koji voze ispod.

Zar nije ovo puno prije građeno?

Rasutih kamenčića koliko hoćeš. Nije mi jasno odakle su se stvorili tamo. Nije ih valjda neka bena (ili više bena koje su udružile svoje umove) iz nekog razloga razloga razbacivao onuda.

Pogled nizvodno.

Ovamo most vodi...

Ispod mosta zalutali kupač. Vjerojatno Fukelićev špijun.

Pored mosta je izgrađena i najmodernija petlja koja će spojiti sva sela u krugu od 500 metara na ovaj prestižni most.

Kada selaki u budućnosti budu dolazili u velegrad ovako će im to izgledati.

Odmah pored mosta ima i kuruze za munuti.

Dotična građevina služi za podučavanje ponašanja luster mladeži, ne znaju jadni kako biti fin u gradu.

Vjerni pratitelj bez kojeg sigurno ne bi bilo ovih slika. Nekako je uspio preživjeti sve ono staklo.

Ovdje se most nalazi.

View Larger Map

Pametni znaju čemu služi jastuk

2011-08-28T11:10:00.000+02:00

Mi imamo običaj staviti jastuk pod glavu. Možda smo u krivu. Možda smo izgubili onaj iskonski nagon koji nam govori kako pravilno koristiti jastuk. Isprale nam mozak reklame o ovakvim i onakvim jastucima gdje ih stalno stavljaju pod glavu. Ugledajmo se na životinje.

Dog sitter

2011-08-25T21:24:00.000+02:00

Sutra ranom zorom dolazi zvijer u goste na jedno deset dana. Ode gazdarica na put, a mali ljudožder dolazi kod dog sittera. Davno je bilo kad sam ja imao psinu i baš će mi dobro doći da se malo prisjetim kako je to. Tako sad pričam, vidjet ćemo kakvog ću mišljenja biti za desetak dana. :-)

Antifacebook

2011-08-25T11:54:00.000+02:00

Gay is ok

2011-08-24T22:41:00.000+02:00

Trebao sam pogledati nešto u fasciklu. Fascikl je ono kao baš slučajno ove gay boje. Kao slučajno! Nešto u zajebanciji ide osvetnica mene slikati pa da mi uzvrati objavom na internetu. Bome me uslikala! Namjerno sam lijevu ruku stavio u gay pozu, a ovaj krebilni osmjeh je prirodni talent valjda. :-) Mislim da je ovo najgora slika ikad koju imam pa rekoh da podijelim s rajom.

Pošto lubenice?

2011-08-20T21:51:00.000+02:00

Današnja pustolovina započela je odlaskom na more. Ondje, kao i uvijek, bilo odlično. Iako su bili valovi, ovoga puta šestmetarski, zaputio sam se u dubine gdje dno dodirnuti mogao nisam. Bilo je super! Zahvaljujući valovima popio sam i malo mora kroz nos, a to je kakti zdravo.

Na povratku smo imali problema sa smradom. Nešto je ručna zaštekala pa smo bili prisiljeni usidriti se. Čekavši HAK uvalili smo se u birtiju. A gdje bi drugdje? Kada su kvar i račun u birtiji bili riješeni, na parkiralištu ispod bora, oko sokolovo je uočilo lubenice. Nije dugo trebalo da skujemo plan i munjevitom akcijom prisvojimo nekoliko komada koje je ionako sigurno netko već prisvojio na sličan način. Bila je to prava Robin Hood akcija.

Moj primjerak ima 14 kila i zauzeo je dobar dio mog vremešnog frižidera. Putem su krenule pretpostavke da sigurno mafijaši švercaju drogu skrivenu u lubenice ili nešto slično. Ne znam za ove ostale, ali unutrašnost ovog primjerka je fina sočna i slatka lubenica. Slijedećih dana ne pijem vodu!

Comel garancija

2011-08-19T17:01:00.000+02:00

Prije nekoliko mjeseci kupio sam u Comelu gigu rama kako bi mogao raditi stvari koje raditi mogao nisam. Istoga dana kompjuter se počeo resetirati. To nije uoće čudna pojava na Gatesovim (nus)proizvodima, no što je previše - previše je.

Pokušavao sam sa raznim kombinacijama drivera. Te možda je zbog ovoga, možda je zbog onoga, tamo 'vamo, drž' ne daj, sve dok mi jednoga dana nije prekipilo jer zadnjih dana se resetirao 10 do 15 puta dnevno. Iako sam napravio neke testove memorije koji su govorili kako je sve u redu, odlučio sam ju reklamirati.

Nakon odprilike dva tjedna dolazi mi sms. Javljaju Comelovci da dođem po svoju opremu. Nakon što sam se nabrusio na prepiranje otišao sam do njih. Pretpostavljao sam da će reći kako su testirali modul i da je sve u redu. Najlakše je tako na brdovitom Balkanu. Dolazim u servis, dobivam memoriju u ruke i ne vjerujem da vidim drugačiji serijski broj. Utvrdili su da je modul stvarno bio neispravan i dobio sam drugi. Živio Comel!

Kompjuter radi već neko vrijeme. Nije se još resetirao. Sigurno čeka da napišem ovaj post na blogu. A kada bi Blue Screen Of Death izgledao kao na slici onda se ne bi bunio ni da se resetira svakih 5 minuta.

Oborila me s nogu

2011-08-18T22:59:00.001+02:00

Tiho sam joj se prišunjao i taman kad sam htio reći.... BUMM, TRASSS, ZVOOONK!!!!! Satrala me skroz....

...htio sam ju nagovoriti da ide u subotu na more. Na kraju se ipak smirila, pristala je i zamišljala kako surfa, premda joj daska i nije baš daska, no dobro...

Bome, nema više smokija... :-(

10% lakši utezi

2011-08-17T08:58:00.000+02:00

Kupivši ruksak prošloga tjedna u Intersportu dobio sam kupon za popust od 10% koji je vrijedio samo jučer kod njih i u još nekoliko sestrinskh trgovina. Skoknuo sam u Intersport da vidim šta bi mi to trebalo tako da ne propustim tih veličanstvenih 10% popusta.

Našao sam utege koji su mi se učinili prihvatljive cijene. Iskoristio sam tih 10%, ali nekako je ostao gorak okus u ustima jer sam ipak potrošio onih 90% koje baš možda i nisam trebao potrošiti na nešto što nije toliko potrebno u ova vremena divljanja švicaraca.

Kao šećer na kraju uvale oni meni još jedan kupon koji pak vrijedi za slijedeći utorak. E ne budete me opet navukli!

Karlovački krovovi

2011-08-15T18:08:00.004+02:00

Evo nekoliko nesvakodnevnih pogleda na karlovačke krovove. Šta dosada čini čovjeku... :-)

Imam muda!

2011-08-13T21:45:00.001+02:00

Danas sam u Novom Vinodolskom pokazao da imam muda! Nisam pokazao muda ono baš da ih pokažem, već sam djelima pokazao da ih imam.

Bio sam u dubokoj vodi. Ne samo da sam bio tamo nego smo plutali barem sat vremena onako grupno. Kasnije smo opet upali u vodu pa sam se ja odvajao od grupe. Čak sam ostao u vodi kad su oni izasli van. Kasnije sam opet ušao i sam pičio kroz morska prostranstva. I bove sam dirao čak! Šta sad imaš za reći Palčice? :-P